A story from Vukovar

Dobrovoljni darivatelji krvi CK Rijeka odaju počast palim braniteljima i civilima na Memorijalnom groblju, Vukovar.

Ovo je priča iz Vukovara, priča o Gradu heroju!

Vukovar je patnja, Vukovar je bol, Vukovar je simbol otpora, Vukovar je pobjeda. Teško je biti u Vukovaru i gledati na sadašnjost i budućnost, jer Vukovar na svakom koraku živi u povijesti. Grad emocija, grad koji vam na prvu blokira sve osjećaje, pomuti um, razdire dušu i  tijelo…Teško je uopće zamisliti kolika se mržnja, bijes, snaga srušila na jedan nevini grad, grad koji je samo živjeti htio, a koliko je ljubavi, sloge i prkosa bilo da se svemu tome odupre, da se pobjede mračne sile, aveti prošlosti, da ljubav pobjedi zlo, bez obzira na žrtve i prolivenu krv.

Priča iz bolnice…

Biti u bolnici, gledati njene još uvijek bolne vanjske rane, stajati pred jednim jedinim kirurškim stolom i oskudnom medicinskom opremom, preko kojeg je obavljeno tisuću operacija i amputacija, prolaziti hodnicima sa datumima njenog razaranja i zatiranja grada, gledati slike u crnim okvirima njegove ugašene mladosti, kretati se iz sobe u sobu u kojima su ležali najteži ranjenici i stradalnici, žene trudnice i maloljetna djeca, u zraku osjetiti miris baruta i nevine prolivene krvi, vraća vas u povijest, jer…ovdje povijest ima drugačije boje i mirise. Ovdje je ispisana nova povijest, koju je Vukovar potpisivao crvenom bojom.

Hangari…

Put vas vodi u u Veleprometove hangare i okupatorsku vojarnu, u kojima se krojila sudbina preživjelim žiteljima Grada, nakon njegova pada..oni „sretniji“ deportirani su u srbijanske logore, oni „slučajno“ odabrani smaknuti su na Ovčari. Veleprometovi hangari puni su slika nasilno ugašene mladosti, ljudi koji su bili krivi, samo zato što su bili živi. Gledati te slike nevinih, njihove osobne dokumente, krunice koje su molili, slike svetaca, koje su prizivali, metke u podu i ostatke slame, na kojoj su ležali, steže grlo, razara srce, ali i pokazuje civilizacijsku razliku u ljudima, racionalnog i iracionalnog, poimanju dobra i zla, ljubavi i mržnje. Odatle smo kao i oni tada krenuli k njihovom stratištu – Ovčari, na kojoj vas zasađeni čempresi, podsjećaju na svaki ugasli život, a lampioni i svijeće da još uvijek  žive duboko u nama, da ih nosimo i osjećamo u našim srcima.

Ovčara…

Tišina je svuda, u zraku, oko nas, samo se u mašti čuju zvuci metaka, osjeća miris baruta i ”vidi” sam čin strijeljanja…Zamišljamo  grčevite poglede onih koji su željeli živjeti, a ne moliti, koji su junački pali, a da za nikakvu mržnju prije toga nisu znali.  Zamišljamo jamu, tek iskopanu, vidimo vod smrti, čujemo kobnu zapovijed i zujanje metaka, osjećamo taj trenutak života i smrti i stotine ljudi, koji ubijeni padaju u nju. Njihova tijela prekriva zemlja, ali ne i naš zaborav. U tišini se izmjenjuju kolone ljudi, jedni odlaze, drugi dolaze, nikada kraja tuzi i boli.

Memorijalno groblje…

Onima pronađenima i sahranjenima odajemo počast na Memorijalnom groblju, polažemo vijenac, palimo svijeće za njihovu dušu, onima nestalima želimo da se što prije pronađu i sahrane među svojima…ljudima s kojima su živjeli i časno pogubljeni. I gradonačelnik nas pozdravlja. U tišini izmjenjuje pozdrave i rukovanja, slikamo se za vječnu uspomenu. Sve je tiho, sve postaje još tiše, samo se čuju jecaji i vide suze. Pred očima nam prolaze slike prošlosti, svi detalji muka i patnji, pogubljenja i smrti, prošlost postaje jača od sadašnjosti. Gledamo se i ne vjerujemo da ljudski um može biti toliko poremećen, jadan i bijedan, da se takvo zlo moglo izmisliti i da se u njemu moglo sudjelovati. Odlazimo dalje, na Trpinjsku cestu, cestu otpora i prijezira svemu nasilnom, divljem, okupatorskom, slikamo se pored uništenog tenka, poklanjamo se branitelju, junaku, generalu Zadri, ali i stotinama drugih, koji su svi, kao jedan, stali u obranu Grada.

Život Vukovara…

Vukovarska priča ovdje nema kraj. Ona se nastavlja u razgovorima među tamošnjim ljudima, njihovim svjedočenjima o patnjama i boli, njihovim željama i potrebama, današnjim etničkim razlikama, ali bez mržnje. Vukovar ne zna za mržnju, Vukovar želi voljeti i u miru dalje živjeti.

Zahvala…

Veliko hvala Darivateljima krvi Crvenog križa Rijeka, koji su nam omogućili u živo „gledanje filma“ o prošlosti i sadašnjosti Grada, vodiču Vjeranu, koji je sva ta stradanja prošao, s kojima nas je upoznao, da se vječno pamte, nikada ne zaborave!